• HHO i drugi već nas 10 godina lažu o broju zapaljenih srpskih kuća za Oluje



    Budući da nitko ne poriče činjenicu da su tijekom i nakon „Oluje“ pojedinci na hrvatskoj strani počinili ubojstva i zapalili dio imovine srpskih građana u RH, na predavanju u Splitu 20. svibnja ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor postavio je pitanje zašto se uporno preuveličavaju ili neprecizno iznose podaci o ubijenim civilma i zapaljenoj imovini srpskih građana u „Oluji“. Na temelju raščlambe dokumenata UN-a i brojeva navedenih u njima prema različitim kriterijima, na predavanju je iznesen zaključak da je broj od „22.000 zapaljenih kuća“, koji u svojoj knjizi „Vojna operacija ‘Oluja’ i poslije“ navodi HHO i koji se javnosti nameće kao nedvojben, zapravo najmanje za polovicu uveličan. Dakako, spomenutom raščlambom ne želi se prikriti činjenica da su pojedinci na hrvatskoj strani zapalili dio imovine izbjeglih srpskih građana (uostalom na hrvatskim sudovima procesuiran je veliko broj slučajeva paljenja i pljačke vezane uz „Oluju“) nego ukazati na netočno i neobjektivno informiranje. Istodobno, točnijim navođenjem brojeva „zapaljenih“ kuća ruši se teza prema kojoj hrvatska vlast nije poduzela ništa da bi kaznila počinitelje tih nedjela. Upravo suprotno, podaci u tzv. Bijeloj knjizi iz rujna 1999. o kažnjavanju počinitelja kaznenih djela paljenja i pljačke tuđe imovine pokazuju da je velik broj tih počinitelja kažnjen.

    Može se postaviti i pitanje zašto pojedini političari zanemaruju izlaganja znanstvenih ustanova, a koriste podatke nevladinih udruga. Ili zašto se i u dijelu hrvatskih medija daje pozornost srpskom obavještajcu Savi Štrbcu, kad je poznato da on manipulira povijesnim podacima. Ta je manipulacija dokazana na primjeru popisa žrtava, a posebice na bezobzirnom krivotvorenju podataka iz „Oluje“. Tako je Nazor u Splitu pokazao nekoliko fotografija iz Zbornika u izdanju Centra za strateške studije Univerziteta u Beogradu (to bi trebala biti jedna od uglednih znanstvenih ustanova u Srbiji). Na jednoj su fotografiji prizori ubijenih stanovnika Vukovara u napadu srpskih snaga, a ispod te fotografije potpis je u kojem se navodi da su to ubijeni srpski civili u „Oluji“. Na ostalim fotografijama razrušeni Vukovar i njegovi protjerani stanovnici prikazuju se kao „srpska nesreća“, odnosno kao „Srbi koji napuštaju svoje domove u Slavoniji“. Jedan od autora je u spomenutom zborniku i Savo Štrbac.

    U istom je Zborniku objavljen i govor hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana kao ključan dokaz da je Hrvatska željela rat. Osim što je pogrešan datum toga govora, njegova usporedba s onim što je Tuđman tom prilikom zaista rekao pokazuje da je opet riječ o manipulaciji i prekrajanju toga govora za potrebe dokazivanja kako je Hrvatska kriva za rat. Zanimljivo je da se spomenuti Savo Štrbac voli pohvaliti da se “njegov rukopis prepoznaje u nastupu haaškoga tužitelja te da je haaško tužiteljstvo podatke za tužbu protiv hrvatskih generala dobilo upravo od toga Centra i njegova voditelja!?

    Unatoč podacima iz izvora, neki hrvatski novinari, dopisnici iz stranih zemalja, pokušavaju nas uvjeriti kako je „čista matematika“, odnosno smanjenje broja Srba u Hrvatskoj s oko 12 posto na oko 4,5 posto, dokaz da je Hrvatska počinila etničko čišćenje i da svi koji govore suprotno – lažu. Kakvo banaliziranje događaja i podcjenjivanje zdravoga razuma, kad se zna da brojeve u historiografiji treba analizirati, odnosno odrediti uzroke i posljedice njihova smanjenja ili rasta.

    Ali, ako se već inzistira na matematici, treba podsjetiti na brojeve: matematika pokazuje da je oko 150.000 ljudi četiri godine teroriziralo više od četiri milijuna ljudi, onemogućavajući im putovanja, držeći ih na nišanu topova i raketnih sustava, sukladno strategiji „realne prijetnje“ koju je srpski general Radinović osmislio, a pobunjeni Srbi u Hrvatskoj prihvatili kao sredstvo prisile na Hrvate da odustanu od povratka svojim domovima. Matematika kaže i da je zbog ekstremističke politike vodstva pobunjenih Srba u Hrvatskoj, koju je podržala većina od 150.000 Srba na okupiranom teritoriju RH, najmanje toliko Hrvata protjerano s toga područja i četiri godine čekalo povratak svojim domovima, kojeg je spomenuto stanovništvo na okupiranom području sprječavalo. Matematika potvrđuje da je 99,80 posto Srba na okupiranom teritoriju već u svibnju 1991. odlučilo da neće živjeti u Hrvatskoj i podržalo ideju o pripajanju dijela Hrvatske Srbiji, a ako im to ne uspije, čvrsto su odlučili iseliti se iz Hrvatske. Matematika potvrđuje da ta podrška nije slabila sve do „Oluje“. Primjerice, na referendumu održanom 19. i 20. lipnja 1993. za ujedinjenje „suverene Republike Srpske Krajine u jedinstvenu državu sa Republikom Srpskom, te sa drugim srpskim državama“ izjasnilo se 98,6 posto registriranih glasača.

    Stoga, kad bi se hladno i cinično, onako po haaški ili na temelju logike spomenutoga hrvatskoga dopisnika iz inozemstva, uzeli spomenuti matematički podaci, svaka rasprava o odlasku Srba s okupiranoga teritorija Hrvatske bila bi suvišna, s obzirom na zaključak da je za odlazak srpskoga stanovništva s okupiranoga područja RH tijekom „Oluje“ odgovorno vodstvo pobunjenih Srba u Kninu i njihovi mentori u Beogradu. Uostalom, otišli su na temelju „Odluke Vrhovnog savjeta odbrane RSK o planskoj evakuaciji” od 4. kolovoza 1995. u 16.45 sati.

    U prilog zaključku da su Srbi s okupiranoga područja otišli iz Hrvatske uoči i tijekom „Oluje“ zato što nisu željeli živjeti u Hrvatskoj govori i podatak iz Zbornika o srpskim izbjeglicama u izdanju Centra za strateške studije Univerziteta u Beogradu, da je od početka 1996. do kraja 1998. Hrvatsko podunavlje, od 128.316 stanovnika, napustilo 77.316 lica srpske nacionalnosti, unatoč tome što je to područje mirnim putem reintegrirano u ustavnopravni poredak RH. Slično se dogodilo i u Sarajevu…

    Zvonimir Despot

    http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/
    Komentara 1 Komentar
    1. Neregistriran avatar
      a kad su oni govorili istinu?
      na temelju takvih laži kojima pojačavaju sami sebi značenje muzu novac od donacija.
      a državu gađaju govnima.
      jadnici.