• Sklon vrimenu svakom u nesklono vrime
    ne vraćaj se, imenjače, iz naše Priče
    bolje ti Oluja, u Sahari potop.
    Ne javljaj se nimoj gluhači što viče
    crvenoj krmači što ždere svoj okot.
    Sa zida Zidari brišu naše ime.

    Znaj, dok Šimić spava, izdaja ne spava
    izpod svake riči drima sklupčan Garac;
    ne daj im se, bolan, produži mi muku.
    Tvoj je strpljiv narod Isusov magarac
    priko kog se danas bisni konji tuku.
    Što skuplji glavari, jeftinija glava.

    Ne idi, Radiću, gűdi koja gúdī,
    ne odlazi, Petre, u Novigrad jurve
    ne daj nas, Stipane, Fatihu na pladnju.
    Mužkare su to, istospolci i kurve
    oštri berači što priespavaše sadnju.
    Za vas Sudac moli, al sudija sudi.

    Danas Gospin kip je krvlju proplakao
    mrtvi će nam opet ostati bez glave.
    Al sotonskoj svići doć će zora kraja:
    mi gorimo dok se prvi pivci jave
    i razprše kurve iz zemaljskog raja.
    Osuđeni na raj prođu kroz pakao.


    Ante Kraljević

  • Zadnji komentari

    Bobani

    http://otporas.com/10-razloga-zasto-ne-glasovati-za-skoru-kaze-hrvatska-hercegovka-danijela-skegro/ Idi na posljednju poruku

    Za dom spremni

    Bobani on 11-09-2019
  • Zadnji postovi na forumu

    Grunf

    Vukovar 1968. i danas, fali ga pola.



    Vukovar

    Grunf Danas, 12:48 Idi na posljednju poruku
    goran2hr

    Mislio sam opet pohvaliti Škoru (vidi ti njega, konačno jasni domoljubni stavovi), kad ono, to su zapravo "Bujančeve montaže".

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    goran2hr Danas, 09:58 Idi na posljednju poruku
    Puntar2.0

    Slazem se, kratki espresso bi bio najkvalitetniji. A od sada ponudjenog to je ipak Skoro.

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    Puntar2.0 Danas, 01:32 Idi na posljednju poruku
    Puntar2.0

    Vecernji, tamo sam vidio.

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    Puntar2.0 Danas, 01:31 Idi na posljednju poruku
    Picaferaj

    Evo vidim sad na Direktno.hr.

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    Picaferaj Danas, 01:15 Idi na posljednju poruku
  • Zadnje teme na forumu

    Inkvizitor

    Blok za Hrvatsku

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Po medijima tako će se zvati nova stranka Zlatka Hasanbegovića nakon što je po meni, za nečiji račun htio u uništiti NHR.

    Jučer, 16:25 od skater Idi na posljednju poruku
    Puntar2.0

    Hrvatski mazohizam

    Začetnik teme: Puntar2.0


    Dnevna doza hrvatskog ludila.

    11-11-2019, 23:28 od Puntar2.0 Idi na posljednju poruku
    mirv

    Hrvati izumitelji i znanstvenici svjetskoga glasa

    Začetnik teme: mirv

    Povodom izgradnje Pelješkog mosta čiju konstrukciju je osmislio Faust Vrančić te hrvatskog doprinosa gradnji eksperimentalnog fuzijskog

    03-11-2019, 21:01 od mirv Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Kad nas kolju ko ovce

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Jučer u Petrinji dvojica mladića izbodeni noževima pri večernjem izlasku. Dobili teške ozljede. Jedan od njih pripadnik hrvatske

    03-11-2019, 15:40 od skater Idi na posljednju poruku
    Yaya

    Vjeronauk u školama

    Začetnik teme: Yaya

    Neki sam dan naišla na jedan članak koji je opet podigao lavinu reakcija i raspravu o ovom pitanju. Naime, kako su Dani kruha i kako tu manifestaciju

    17-10-2019, 20:33 od Grunf Idi na posljednju poruku
  • NU2: Povratak modnog mačka hrvatske filozofije





    Gost ovog tjedna u „NU2“ je najavljen kao „mladi zagrebački 28-godišnji filozof i publicist Srećko Horvat". U redu, možda čovjek i nema neke reference da bi se pojavio u prime time terminu, ali kod Stankovića smo ionako navikli gledati kojekakve marginalne likove, uglavnom lijeve. A Srećko je tu jer, eto, odvažio se podržati prosvjede (a tko nije) i aktivno u njima sudjeluje. I odmah krenuo džonom na medije koji „manipuliraju brojem prosvjednika“ – kao jako ih je puno, ne zna on koliko ali sigurno više nego mediji kažu. Jer mediji su kapitalistički i lažu. Moram priznati da me to šokiralo, jer sam primijetio da većina medija upravo potiče i reklamira te prosvjede i forsira brojke, naročito oni anti-hadezeovski nabrijani, a vjerojatno je isto primijetio svatko tko je malo prolistao novine ili internet portale. Srećko je tolerantan, na pitanje o tome otkud on „ljevičar“ među „radikalnim desničarima“ na prosvjedima on kaže, eto, nema desnice, odoše negdje, a i nije on ljevičar, a čak je i toliko tolerantan da mu ne smeta ni hrvatska zastava na prosvjedima. Zanimljiva je ta Stankovićeva nebuloza o radikalnoj desnici, jer Hrvatska je valjda jedina zemlja Europe u kojoj nema ni prave desnice kao takve, kamo li radikalne, i Horvatova tvrdnja da nije ljevičar, on eto samo ne podnosi kapitalizam, kapitaliste, predstavničku demokraciju, Todorića, banke, strance, privatno vlasništvo i takve stvari, ali ne, nije ljevičar. Božesačuvaj. A i ne smeta mu zastava, iako je zastava „nacionalizam“?

    Kratak pregled i brzo je postala jasna Horvatova ojađenost "kapitalističkim EPH" i "medijskim prostorom": riječ je ovdje o povrijeđenom egu mladića kojem je kritičar "Jutarnjeg", posve opravdano, ispljuvao knjigu i proglasio ga "modnim mačkom hrvatske filozofije".

    Wishfull thinking
    Horvat je krenuo sa stereotipima: rekao je kako je baš lijepo da ih je Karamarko usporedio s Indijancima, jer, eto, oni su indijanci a njima su neki kauboji oteli zemlju. Sad, od obrazovanog čovjeka bi nekako očekivao nešto inteligentnije od izlizane frazetine o kaubojima koji su oteli zemlju inidjancima: to je retorika kojom se inače služio Staljin tridesetih, kad bi mu Amerikanci prigovorili za nekakve gulage i to, on bi redovito odgovarao „A što vi radite indijancima“? Na stranu sad što priča o indijancima baš ne odgovara popularnom mitu o zlim bijelim ljudima i dobrim crvenkošcima – vlasnicima zemlje, to nije tema, ali „filozof“ bi trebao to znati i ne služiti se povijesnim mitovima, oni su ipak više za neuke kojima sve treba simplificirati i romantizirati.

    I nastavio u istom tonu. U redu, za prosvjednike je jasno da su uglavnom sluđeni i uspaničeni medijskim napisima o prezaduženosti Hrvatske, o ekonomskoj propasti, o tome da ljudi masovno gladuju, o potrebi proizvodnje, da se radi o ljudima koji su jednostavno zatrovani sustavnim širenjem histerije. Od masa nitko i ne očekuje da budu naročito prosvijećene pa da znaju prepoznati mitove od činjenica, motive od uzroka, da provjere navode, iako i to ne bi bilo loše: no kad pred sobom imate „mladog filozofa“ koji u svom izlaganju od sat i nešto ne uspije reći ništa do li općih mitova, koji samo papagajski ponavlja sve one bedastoće koje zgubidani po šankovima ovog grada ponavljaju uglavnom zadnjih deset godina, i to čak bez neke artikuliranije forme od one iz kafića, bez ikakvih konkluzija proizašlih iz kakve analize, već jednostavno daje posve paušalne opservacije koje su toliko šablonske, ignorantske i površne da to jednostavno boli, onda se morate zabrinuti za stanje nacije i više nego inače. Sve je opljačkano, treba sve nacionalizirati, vratiti narodu, samoupravljanje je bilo dobro zamišljeno ali su direktori bili loši i krali su - to smo slušali sedamdesetih, i čak i tada je bilo jasno da sustav koji ne funkcionira jednostavno nije dobro zamišljen, jednostavno projektanti nisu uzeli u obzir bitne činjenice. Tvrditi da je „samoupravljanje dobro zamišljeno ali loše prevedeno“ je ne samo ignorancija nego i svojevrsna zaostalost. To se nešto što se „filozofiralo“ još tada među babama na placu, a ne među filozofima koji bi ipak morali pripaziti na formalnu logiku i logičke pogreške. Pa se nastavilo u emisiji s pljačkom, privatizacijom, općim mjestima. Nema sad smisla pitati što je kome oteto jer se tu radi o staroj mantri koju slušamo po ulicama i medijima već godinama: kapitalizam je loš, naročito liberalni, privatizacija je zlo, Kosor je ukrala stan (onako usput) u doba dok su se „Srbi izbacivali iz vlasti“, a svako malo se spominje i direktna demokracija, Marcuse, pa opet direktna demokracija, pa malo Mussolinija - pri čemu Horvat posve zanemaruje, ili ne poznaje činjenicu, da je Mussolini bio mladi publicist i novinar – zagriženi socijalist, upravo kao i Horvat, i da je upravo kao i Horvat preferirao „izravno“ djelovanje nad parlamentarnom procedurom, nacionalizaciju...

    Pa mudro Horvat zaključuje, ima i demokracija svojih mana, ta predstavnička, eto demokratski su kroz mehanizme predstavničke demokracije na vlast došli Milošević, Hitler... tu već stvari postaju jako zabrinjavajuće, jer netko tko sebe prezentira kao efektivno pismenu osobu bi trebao znati da su ti ljudi na vlast došli državnim udarima, a ne mehanizmima predstavničke demokracije. I jasno zaboravlja da su upravo neke „institucije“ direktne demokracije – ulica, dakle – dovele na vlast većinu diktatora. Jer kad govori o direktnoj demokraciji, Horvat očito misli ne toliko na Švicarsku i njihove referendume, već jednstavno na boljševizam i ulicu. Uostalom, totalitarni um imanentan radikalnim ljevičarima proviruje i iz njegovih simpatija za „direktnu demokraciju“ u Venezueli – da, to je ona zemlja gdje vlada Chavez i gdje smo vidjeli kako se ovakvi prosvjedi poput zagrebačkih rješvaju tipično diktatorskim shvaćanjem direktne i indirektne demokracije: pendrekom i vodenim topom. Samo, tamo su demonstranti „kontrarevolucionari“ i uopće nisu zdrave snage ni napredni pa je to u redu.

    Ima tu i posve infantilnih stvari, kao recimo pitanja „zašto se infrastruktura banaka ne stavi u službu direktne demokracije“, kao da je „direktna demokracija“ tehničko pitanje. Da ne govorimo o tome da bi filozof trebao razmisliti da infrastruktura koja nije u vlasništvu i pod kontrolom države ne smije biti korištena za nešto tako osjetljivo kao političko odlučivanje, da se radi o privatnoj infrastrukturi koju vlada niti može niti smije staviti pod svoju kontrolu. Ali, Horvat inače ne pokazuje respekta za privatno vlasništvo, iako, naravno, nije ljevičar. Na pitanje zašto ipak uzima novac za svoj rad, citira – ni manje ni više – nego Marksa i kaže „posljednji kapitalist kojega ćemo objesiti, bit će onaj koji nam je prodao uže!“. No, ne zaboravite, on nije ljevičar. I napredan je. I širokih nazora. I ne zna gdje će nakon toga kupovati uže za vješanje ili druge svrhe, ali vjerojatno s nestankom zadnjeg „kapitalista“ prestaje i potreba za užetom kao takvim, i drugim kupovnim stvarima. O ovoj „filozofiji“ koja još barata s pojmovima klasne borbe koju Horvat spominje u svojim kolumnama, uz svojevrsno žaljenje za berlinskim zidom, kapitalista, i sličnog bi se dao napisati poseban traktat. Ako ništa drugo, ostao je u nekom prošlom vremenu. Ma, nije da bi se on vratio baš u prošlost, kaže, nego, treba učiti od socijalizma i samoupravljanja, prošli put nije baš upalilo ali ajmo sad opet samo bez negativnosti, tko zna odakle su se samo stvorile... kako nekom takvom objasniti da je socijalizam bio globalni projekt koji je jednostavno moralno i financijski bankrotirao i nije ga moguće lokalno obnavljati?

    No ni tu nije kraj, pa se Horvat do kraja emisije stigao još obrušiti na Rohatinskog jer ide na ruku Todoriću (navodno), iako bismo mi procijenili da ipak više ide na ruku bankama. No, dok se naša kritika sastojala ne u tome što Rohatinski pogoduje bankama, što mu i jest uostalom posao da drži sustav stabilnim, već u tome što to predstavlja javnosti populistički i izvrnuto i izlazi iz svojih ingerencija, Horvatu smeta što on uopće pomaže bankama: banke su, jelte, zlo. I Todorić. I korporacije. I mediji, naročito kapitalističke medijske kuće. Naročito one koje mu popljuju knjigu. Koju kao pravi kapitalist prodaje za novac, ali nema veze. Treba rušiti strukutre sistema, misli on, ne objašnjavajući zašto misli da te strukture neće odmah ponovo nastati, jer nisu pale s Marsa ni prošli put kad su naastale nego su nastale uglavnom iz praktičnih ekonomskih i političkih potreba o kojima filozofi u pravilu malo znaju. Tu Horvat počinje nešto bulazniti o potrebi da sve bude nacionalno, da se spriječi privatizacija i ide u onu u zadnje vrijeme tako popularnu, u osnovi primitivnu balkansko – nacionalističku narikačku retoriku „sve smo prodali strancima“ a odbio je s početka prosvjede jer su eto „nacionalistički“ i desničarski. Naravno da priča ne može bez uvoznog lobija, i cijele te priče o tome kako bi nam eto bilo bolje da se izoliramo valjda u nacionalne granice. I tu se otkriva određena neprosvijećenost mladog filozofa, jer bi elementarno poznavanje ekonomije dovelo do otkrivenja: uvozni lobi su zapravo uglavnom kupci koji kupuju jeftiniju ili kvalitetniju uvoznu robu, a ne toliko trgovci koji, kao i svi normalni trgovci, prodaju ono što kupci više kupuju. Osim toga je problem Hrvatske izvoz a ne majušno domaće tržište. Kaže da nije stručnjak za ekonomiju ali eto smatra da je privatizacija zlo, a Stanković se slaže, i tako imamo situaciju da na nacionalnoj televiziji gledamo dva čovjeka koji po vlastitom priznanju nemaju pojma o ekonomiji, ali znaju što i kako treba s nacionalnom ekonomijom, znaju da Todorića treba ukloniti, da banke treba uništiti, nacionalizirati, što li već... dakle, opet se vraćamo na tipičan socijalistički voluntarizam opće prakse, koji kaže da će se kao rezultat njihovih akcija desiti ono što teoretičari marksizma žele da se desi a ne ono što stručnjaci i razumni ljudi upozoravaju da će se desiti.

    I na kraju, pita Stanković što s tim što neki kažu da eto nije baš lijepo ići političarima doma u kućne posjete jer treba razdvojiti njihovu javnu funkciju kao političara, protiv koje se protestira, i privatnost. Pa, kaže Horvat, kad može Sanader miješati javne financije s privatnima i stavljati u svoj džep možemo ih, veli, i mi tretirati tako. No Horvat zanemaruje činjenicu da je to Sanaderovo korištenje javnog novca za privatne svrhe nelegalno, i da je „oko za oko“ logika prilično primitivna i nedostojna onog čime se on deklarira.

    Jedino gdje se moram složiti s njim: on misli da bi se razvio u drukčiju osobu da je ostao u Njemačkoj, gdje je rođen. Svakako bi: samo u Hrvatskoj čovjek se može formirati tako u skladu sa svim mogućim zabludama. U Njemačkoj bi ipak već u školi najvjerojatnije raščistio s nekim osnovnim političkim i ekonomskim zabludama, a na fakultetu bi ga ipak malo drukčije usmjerili.

    No zašto on i Mate Kapović postaju „intelektualne zvijezde“ unatoč očitoj ispraznosti njihove priče? Jer govore ono što je prijemčivo i što narod misli, jer ponavljaju sve zablude prosječnog ne baš upućenog građanina, a svatko voli čuti da „filozof“ misli isto ono što i on misli. No ima tu još jedan faktor u uskoj vezi s tim: ljevičarske intelektualne elite u Hrvatskoj (Žarko Puhovski, Lino Veljak i ostali) uvijek za bojovnike regrutiraju ljude koji su niže intelektualno kapacitirani, ali imaju potrebu vjerovati u dogmu i boriti se za nju. I tu leže pravi razlozi zašto u prime time terminu na nacionalnoj TV gledamo čovjeka koji cijelo vrijeme nije izrekao niti jednu sadržajnu rečenicu, nije popratio niti jednu narativnu nit. Pa zašto se uopće osvrtati na njega? E pa upravo zato što na javnoj TV trebaju gostovati ljudi koji, za razliku od Horvata, imaju što reći.

    Medijski prostor
    Zašto ne bismo jednom gledali stvarno uglednog filozofa, profesora Sesardića na primjer, koji je relevantan u svjetskim razmjerima? Možda zato što on ipak razmišlja heretički, nekonvencionalno, možda zato što njegova gledišta nisu baš ista kao ona prosječne tajnice ili vodoinstalatera koji psuju mater Todoriću i strancima koji su kupili T com i koji znaju da njihov društveni položaj i mjesto u hijerarhiji nisu viši nego što jesu jer je „režim nepravedan“ a demokracija ništa ne valja, i jer je samoupravljanje bilo bolje? Zašto to uvijek moraju biti razni marginalci ili u najboljem slučaju ljubimac napušenih brucoša FFZG-a Slavoj Žižek, kojeg inače ozbiljniji kolege većinom smatraju lupetalom, ali to nekako ne vole reći javno?

    Nedavno smo imali ovdje članak o važnosti humanističkih znanosti, koje su u Hrvatskoj prezrene i zapostavljene, i kao u svim primitivnim sredinama „pravom“ se znanošću smatra samo ona koja se bavi epruvetama i atomima, pa se čak i bavljenje tehnikom više smatra znanošću nego bavljenje sociologijom i filozofijom: možda upravo to što pred javnošću humanističke znanosti već desetljećima zastupaju ideološki zatupljeni ljudi sumnjivih znanstvenih dosega, ali nesumnjivog „antifašističkog“ opredjeljenja, pripadnici „zdravih društvenih snaga“ ili, kako Kapović voli reći, „progresivnih snaga“ (što je, naravno, staljinistički termin usko povezan s pojmom „diferencijacije“, a što je pak samo ljepša riječ za čistke i gulag).

    Zašto u Hrvatskom medijskom prostoru, kojeg Horvat toliko kritizira kao „korporativnog“ i „kapitalističkog“ ogroman publicitet može dobiti jedno otvoreno pismo jednog oksfordskog studenta Nikše Spremića koje je neukusno, prepuno samohvale i samoreklame, uvreda, psovki i ad hominem napada bez ikakve argumentacije? I koje ničim, ni stilom ni sadržajno, ne otkriva da ga je pisao oksfordski student koji bi ipak trebao baratati formalnom logikom, i koji bi trebao provjeriti činjenice prije nego li proglasi Kuhnera „ulednim američkim novinarom“, ali i te kako otkriva da ga je pisao lukavi konavoski seljak željan vlasti i popularnosti u narodu? Pa tako sa spomenutim Kuhnerom Index čak objavljuje intervju, i hvali ga i diže u nebo kao borca za demokraciju u Hrvatskoj – a skriva da je taj isti Kuhner nedavno pozvao na ubojstvo Assangea, osnivača Wikileaksa, skriva da je Washington Times nešto posve drugo od Washington Posta i nimalo ugledno računajući na namjerno stvaranje zabune, i jasno skriva Kuhnerove ispade oko zabrane kondoma, vanbračnih seksualnih odnosa, sotoniziranja homoseksualnosti itd. Medijski prostor Hrvatske? Da, tu jedino Horvat u neku ruku ima pravo, on jest posve instrumentaliziran – ali ne onako kako on misli.

    Dok, recimo, otvorena pisma profesora s podjednako uglednog Yalea, Ive Banca, kao i njegovi javni istupi, jednostavno ne nalaze put do medija otkad je Banac shvatio da je Tuđman mrtav, kao i njegovo nasljeđe, i okrenuo se kritici recentnih problema u društvu, poput antidemokratskog „antifašizma“ kojeg je ispravno pročitao kao smokvin list totalitarizma i uvođenje privilegiranih društvenih grupa i diskriminacije, te kao lov na vještice? Pozadinu pisma mladog gospara Nikše, koje kao i govor druga Srećka u NU2 obiluje frazama, klišejima, ispraznošću, koje ne argumentira niti dokazuje išta, dobro je razotkrila kolegica mu s FFZG-a ovdje, ali ni to pismo nije dobilo širi medijski prostor.
    Sudbina ljudi poput Banca i Čička je da uvijek budu na udaru kako javnosti tako i vlasti: njima je prilično stran populizam i do sad još nisu išli niz dlaku „narodu“ niti populizmom i laskanjem pokušali osvojiti široke narodne mase. A to je mnogo veća hrabrost nego ići protiv vlasti, naročito ove bez autoriteta i nedjelotvorne. Možda bi Srećko Horvat, u svojoj tiradi protiv „kapitalističkih medija“ u Hrvatskoj, mogao razmisliti i zašto su čak i etabilirani ljudi poput Čička i Banca, čim su zinuli protiv „antifašista“, istjerani iz medija pa pišu po crnogorskim i sličnim portalima, a odakle njemu, autoru bloga i asistentu na čak i za hrvatske standarde ne naročito prestižnoj katedri na ne baš tako prestižnom fakultetu, mjesto u „prime time“ talk showu.
    Pa bi Srećko, kad bi bez ideološke magle i staviviši na stranu povrijeđeni ego pokušao sagledati stvari kroz prizmu realne politike, shvatio da medijski prostor u Hrvatskoj ipak ne kontroliraju nikakvi „kapitalisti“ i Todorići, ne u smislu kako si on to zamišlja: kapital je ovdje striktno u službi političkog interesa i moći, on je tu samo u svrhu usmjeravanja javnosti da misli „onako kako treba“.

    Fizzit.net

    http://www.fizzit.net/hr/vijesti-i-p...ske-filozofije
    Komentara 5 Komentara
    1. admin avatar
      sjajan tekst koji razobličava periferne pojave u našem društvu umišljene da su veće veličine od nego što to jesu.
      tutlavi debilko koji misli da je filozof samim time što se završio filozofiju (dakle, seronja, kak obi to nazvao svaki čovjek koji od svog rada zarađuje ili shit seller, kako je to lijepo izrečeno u filmi "smiješna strana povijesti") posebno mi je upao u oči kad je u jednoj emisiji usporedio državnu represiju komunizma te je izjednačio sa državnom represijom zapada koji na istinačin ( u njegovom primjeru francuske) guši pobunu jadnih i obespravljenih mladića arapskog porijekla (kriminalaca koji su zapalili 20 000 automobila).
      debilno pedereko, na čijoj se faci vidi da je "pasivan" i da ga kompleksi krenu razarati od 11 ujutro kad se probudi i pogleda svoj neugledni prikaz u ogledalu je ipak za prizemno hrvatsko društvo u kojemu neobrazovani lumpenproleterijat misli za sebe za pripada klasi "mladih, urbanih, obrazovanih", doličan predstavnik obrazovane elite.
      kakvo društvo takva i elita.
      welcome to croatia, mjesto od kojega je i Bog digao ruke ali ne zato jer na s mrzi nego jer ne može doći k sebi od smijeha i ruke mu, razumljivo služe da obriše suze koje kao i svakom emotivnom biću, krenu uslijed velikih emocija, u ovom slučaju smijeha nad jedinstvenom komedijom na karti svijeta.
    1. caporegime avatar
      http://www.jutarnji.hr/kako-je-sreck...zofije/347668/


    1. Ilirk@ avatar
      hehe kad se marsel uhvati seciranja, utrobu mu izvadi i raščlani na proste faktore
    1. Graničar Jozo avatar
      Kako je prestavljeno javnosti ja sam mislio da je ovaj lik sa oxforda nešto tamo i završio, a ne da je samo kandidat za magisterij.
    1. TheBronxBomber avatar
      Citiraj Prvotno napisano od Graničar Jozo Vidi poruku
      Kako je prestavljeno javnosti ja sam mislio da je ovaj lik sa oxforda nešto tamo i završio, a ne da je samo kandidat za magisterij.
      To pisamce je nesto najsmijesnije sto sam procitao u posljednje vrijeme. A procitao sam ga na blogu Z. Despota (Vecernji list).

      Neovisno o toga, kritika na racun Kuhnera i njegovih kredencijala/ugled, bas i ne stoji. Eto, cak i u ovom izvrsnom clanku se "desnicari ponasaju ko ljevicari," a "ljevicari ponasaju ko desnicari." Nije bitno za koga Kuhner pise, bitno je sto pise. Diskvalificirati covjeka zato sto mu objavljuju clanke u "neuglednom" Washington Timesu (cak niti ne radi za njih - vise) a ne u "uglednom" Washington Postu, je kao diskreditirati i diskvalificirati nekoga hrvatskog kolumnista koji objavljuje, recimo, clanke na ovom portalu ili drugdje - a ne na stranicama Jutarnjeg lista. Jutarnji, Globus, Vecernji, Nacional, Slobodna - su, je li, "ugledni" i reputabilni. Right.

      Sto se tice Kuhnerove posljednje kolumne, jako je losa (nesvjesno je ostavio prostor za manipulaciju Jugoslavenima, ne usavsi u pravu narav prosvjednika u Hrvatskoj) - i tkz. "hrvatski ljevicari" (Jugoslaveni) su je jedva docekali. Zato ga je INDEX i nazvao. Kada se INDEXovci slazu s Kuhnerom, zna se koliko je sati.