• Sklon vrimenu svakom u nesklono vrime
    ne vraćaj se, imenjače, iz naše Priče
    bolje ti Oluja, u Sahari potop.
    Ne javljaj se nimoj gluhači što viče
    crvenoj krmači što ždere svoj okot.
    Sa zida Zidari brišu naše ime.

    Znaj, dok Šimić spava, izdaja ne spava
    izpod svake riči drima sklupčan Garac;
    ne daj im se, bolan, produži mi muku.
    Tvoj je strpljiv narod Isusov magarac
    priko kog se danas bisni konji tuku.
    Što skuplji glavari, jeftinija glava.

    Ne idi, Radiću, gűdi koja gúdī,
    ne odlazi, Petre, u Novigrad jurve
    ne daj nas, Stipane, Fatihu na pladnju.
    Mužkare su to, istospolci i kurve
    oštri berači što priespavaše sadnju.
    Za vas Sudac moli, al sudija sudi.

    Danas Gospin kip je krvlju proplakao
    mrtvi će nam opet ostati bez glave.
    Al sotonskoj svići doć će zora kraja:
    mi gorimo dok se prvi pivci jave
    i razprše kurve iz zemaljskog raja.
    Osuđeni na raj prođu kroz pakao.


    Ante Kraljević

  • Zadnji komentari

    Bobani

    http://otporas.com/10-razloga-zasto-ne-glasovati-za-skoru-kaze-hrvatska-hercegovka-danijela-skegro/ Idi na posljednju poruku

    Za dom spremni

    Bobani on 11-09-2019
  • Zadnji postovi na forumu

    Grunf

    Vukovar 1968. i danas, fali ga pola.



    Vukovar

    Grunf Danas, 12:48 Idi na posljednju poruku
    goran2hr

    Mislio sam opet pohvaliti Škoru (vidi ti njega, konačno jasni domoljubni stavovi), kad ono, to su zapravo "Bujančeve montaže".

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    goran2hr Danas, 09:58 Idi na posljednju poruku
    Puntar2.0

    Slazem se, kratki espresso bi bio najkvalitetniji. A od sada ponudjenog to je ipak Skoro.

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    Puntar2.0 Danas, 01:32 Idi na posljednju poruku
    Puntar2.0

    Vecernji, tamo sam vidio.

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    Puntar2.0 Danas, 01:31 Idi na posljednju poruku
    Picaferaj

    Evo vidim sad na Direktno.hr.

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    Picaferaj Danas, 01:15 Idi na posljednju poruku
  • Zadnje teme na forumu

    Inkvizitor

    Blok za Hrvatsku

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Po medijima tako će se zvati nova stranka Zlatka Hasanbegovića nakon što je po meni, za nečiji račun htio u uništiti NHR.

    Jučer, 16:25 od skater Idi na posljednju poruku
    Puntar2.0

    Hrvatski mazohizam

    Začetnik teme: Puntar2.0


    Dnevna doza hrvatskog ludila.

    11-11-2019, 23:28 od Puntar2.0 Idi na posljednju poruku
    mirv

    Hrvati izumitelji i znanstvenici svjetskoga glasa

    Začetnik teme: mirv

    Povodom izgradnje Pelješkog mosta čiju konstrukciju je osmislio Faust Vrančić te hrvatskog doprinosa gradnji eksperimentalnog fuzijskog

    03-11-2019, 21:01 od mirv Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Kad nas kolju ko ovce

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Jučer u Petrinji dvojica mladića izbodeni noževima pri večernjem izlasku. Dobili teške ozljede. Jedan od njih pripadnik hrvatske

    03-11-2019, 15:40 od skater Idi na posljednju poruku
    Yaya

    Vjeronauk u školama

    Začetnik teme: Yaya

    Neki sam dan naišla na jedan članak koji je opet podigao lavinu reakcija i raspravu o ovom pitanju. Naime, kako su Dani kruha i kako tu manifestaciju

    17-10-2019, 20:33 od Grunf Idi na posljednju poruku
  • Nema se što čekati! Nikad neće doći 'bolje vrijeme' za istragu partizanskih zločina!

    Gospodo, bilo ili nebilo vrijeme, Hrvatska se mora suočiti i s ovim dijelom svoje povijesti.



    Zašto su zločini koje su počinili partizani ili kako se to već ustalilo, komunisti nakon drugog svjetskog rata tabu hrvatskog društva?

    Tabu koji je veći od zločina koje su počinili pripadnici hrvatske vojske u Domovinskom ratu!? Iako teško i mučno hrvatska se javnost već godinama suočava sa činjenicom da su pojedini pripadnici HV-a počinili teški zločin nad nevinim srpskim civilima. Istovremeno, mnogi se i dalje nemogu suočiti sa zločinima komunističkog pokreta. Posebno je zabrinjavajuće što su među njima intelektualci i političari koji su se godinama predstavljali, a tako ih je doživljavao i veći dio javnosti, kao demokrate.

    O konkretnim brojkama ubijenih i nestalih, a čiju smrt treba pripisati pripadnicima vojske i tajnih službi komunističke Jugoslavije teško je govorit, ali sigurno je da se broje u tisućama. Ti zločini skoro pedeset godina bili su zabranjena tema, posljedice za one koji su prekršili ovu nepisanu zapovijed bile su drastične, smrt ili u najboljem slučaju zatvor. Titova Jugoslavija, kao i svi slični jednopartijski i totalitarni režimi, nije dozvoljavao eho prošlih vremena, točnije nikakav pozitivan spomen na poražene. Veličanje partizanske pobjede kroz društveno- političku propagandu zato se zrcalio u bezbroj pjesama, filmova, parola, sletova, knjiga… Naravno u vječitoj podjeli dobrih i zlih, za partizane je bila rezervirana isključivo uloga prvih, rolu onih loših ponijeli su Njemci, Talijani i domaći izdajnici. Ustaše su pri tome imale puno goru ulogu od četnika.

    Ovdje ne želim ulaziti u povjesni prikaz prilika na ovim prostorima za vrijeme drugog svjetskog rata, no ukratko da ne bi bilo zabluda: partizanski pokret bio je civilizacijski odgovor na fašizam i nacizam kojem su se priklonile ustaše i time Hrvatskoj nanijele sramotu. Da nije bilo hrvatskih partizana pozicija Hrvatske i hrvatskih građana bila bi neusporedivo gora u godinama koje su slijedile. Partizanski otpor fažizmu, zaslužuje svjetlo mjesto u nacionalnoj memoriji.

    Komunistička propaganda uložila je velike napore i sredstva (kao i silu) da sve ključne hrvatske čimbenike iz tog perioda, a koji nisu pripadali njihovu pokretu difamira ili naprosto odstrani (slučaj Stepinac ogledan je primjer sve surovosti i manipulativnosti tog režima). Bio je to, iako suroviji pristup poznat kako prije tako i danas, eliminacija konkurencije u cilju neprikosnovenog zauzimanja vlasti.

    Ovi momenti itekako su utjecali na kolektivnu svijest generacija stasalih u Jugoslaviji. Mir, redovna plaća i krov nada glavom koji je osigurao “najveći sin naroda i narodnosti”, pojačani vrhunskom propagandom i sveprisutnom “doušničkom mrežom” polučili su željen efekt. Većina građana Jugoslaviju je smatrala dobrim mjestom za život, a na one, nestale na Križnim putevima su zaboravili ili ih se sjećali tek u negativnom kontekstu. Manjina je u strahu šutjela ili se pridružila emigraciji i počela o toma javno govoriti, ali izvan Jugoslavenskih granica.

    Tek devedesetih prvi put se počelo i u Hrvatskoj javno govoriti o Bleiburgu, Križnom putu, otkrivati lokacije jama u kojima su bez suđenja, po kratkom postupku završavali pripadnici oružanih snaga NDH. No, na površinu su izlazili i podaci o mnogim civilnim žrtvama, ženama, djeci koji su likvidirani. Neki od viđenijih hrvatskih komunista, koji su stasali iza drugog svjetskog rata tada su se zgražali nad tim zločinima i u javnosti svjedočeći kako za njih nikada nisu čuli. I najvjerojatnije su govrili istinu. No, tada je istraga stala. Što zbog rata, što zboga manipulacija koje su se pojavile u tim istragama, što zbog osobnog stava tadašnjeg predsjednika Tuđmana koji je zagovarao pomirbu ustaških i partizanskih sinova.

    Iz tih godina ostao nam je i danas aktualni stav: “Pustite to, nije sada vrijeme, rat je moramo se baviti važnijim stvarima”. Rat je prošao, mirna reintegracija završila ali za procesuiranje partizanskih ratnih zločina opet nije bilo vrijeme: “Pustite to nije sada vrijeme, treba obnavljati zemlju.... treba zauzdati krizu..., izbori su moglo bi se krivo shvatiti...”. I tako se svaki put iznova pronalazilo novi razlog, ali stav je ostao isti “nije vrijeme”. Možda za političare, možda za potomke pobjednika, ali potomci poraženih tražili su istinu, kosti svojih roditelja, braće, sestara, muževa...

    Tako smo došli do 2011. i trenutka kada je ministra policije Tomislav Karamarko pokrenuo istrage komunističkih zločina i naišao na žestoke napade kako je sve pokrenuo u svrhu mobiliziranja desnog biračkog tijela uoči parlamentarnih izbora. I opet, kažu nije vrijeme.

    Hrvatska javnost po ovom se pitanju podijelila u tri skupine: protivnike, zagovaratelje i neodlučne.

    U prvu grupu spadaju pripadnici boračkih udruga, nekritični štovatelji lika i djela Josipa Broza i njegove partije, jedan dio ljevih intelektualaca i kolumnista, na čelu s bivšim predsjednikom Mesićem inače dugogodišnjim bliskim suradnikom i prijeteljem tog istog Karamarka.

    Zagovaratelji su, što je i očekivano, Katolička crkva i Matica Hrvatska, čiji su mnogi članovi u prošlosti na vlastitoj koži osjetili svu surovost komunističke Jugoslavije, te Hrvatski helsinški odbor i manji dio kolumnista.

    Treća, najbrojnija skupina je ona neodlučna. Oni su uistinu iskreni kada kažu “da sada, možda ipak nije vrijeme”. Svjesni su oni da se mlada Hrvatska država morala suočiti sa žločinima hrvatskih snaga u Domovinskom ratu, a da za partizanske zločine očito vrijede neka druga pravila. Nisu oni protiv istraga, no žive u zemlji koja se nalazi u dubokoj gospodarskoj krizi i svakodnevno svjedoče otkrivanju nekih drugih zločina – političkih. Korupciji i pljački od strane članova stranke koja se dičila hrvatstvom i koja je dvedesetih skinula s trona komuniste, te ih i dan danas plaši “crvenima”. Boje se da će ih nakon domovinskog rata, pa privatizacije, pa krize s kraja dvedesetih, pa političkih napetosti zbog Haaga, dotući ova kriza. Zato im je na vrh glave i partizana i ustaša.

    Ipak oni su se suočili s tim zločinima, problem je u prvoj grupaciji, nerijetko najglasnijoj kada su u pitanju zločini pripadnika Hrvatske vojske, koja za sebe voli reći da je demokratska. Očito sve dotle dok se ne dirne u njihove idole i mentore. Tada više ne vrijede pravila po kojima nema nedodirljivih i po kojima zločin ne zastrajeva.

    Gospodo, bilo ili nebilo vrijeme, Hrvatska se mora suočiti i s ovim dijelom svoje povijesti. I to bi trebala biti poanta ovih istraga. Ne trebaju nam cirkusi s privođenjima devedesetogodišnjih staraca nego suočavanje njihovih bioloških, ali prije svega ideoloških nasljednika, sa zločinima koji su počinili partizani ili ako vam je draže komunisti. A, zločini su, to je nosporno počinjeni, radilo se o ustašama, domobranima ili civilima. Priznajte ih.

    Dražen Klarić/politikaplus.com
    Komentara 4 Komentara
    1. Hercegovački Križar avatar
      šteta što će se zločinci 'izvuć'!
    1. Ilirk@ avatar
      sve ove godine se čekalo da bagra pocrka kako bi se to pomelo pod tepih i deklarativno osudilo odgovorne koje se, eto, ne može procesuirat jer su zagnjojili..
      time bi svi bili zadovoljni. ubojice bi živile dugo i prosperitetno te umrli u miru sa svojim obiteljima, poput pravih uglednih građana kakvo mogu biti samo u hrvatskoj, dok bi nakon njihove smrti, obitelji pobijenih dobile nekakvu zadovoljštinu tako što bi se javno, sa kojekakvih tribina uoči nekakvih izbora, ti zločini osudili, a možda bi se donijela i nekakav zakon o zabrani veličanja druga tite i njegove ulice uklonile.
      naime, ovo potonje je vrh vrhova što će se ikad u hrvatskoj napraviti. to znam iz nekiakvih, ajmo reć, relevantnijih izvora.
      komunističko znakovlje i simboli partizana, nikad, nikad neće biti zabranjeni poput ustaških, na primjer, ma koliko se na tome inzistiralo.
      i u europi je komunizam osuđen samo deklarativno, a simboli nisu zabranjeni osim u mađarskoj, litvaniji, poljskoj i latviji, ako dobro pamtim.
      te zemlje su lani tražile od eu da zabrani komunističke simbole, ali ne znam kako je to prošlo.
    1. Inkvizitor avatar
      ništa od toga..to je samo predizborna prdimahovina..deja vu.
    1. ljuta trava avatar
      Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
      ništa od toga..to je samo predizborna prdimahovina..deja vu.

      --nažalost u pravu si , ovo su uvijek iznova pred izbore izvlači